Utjecaj tjelesne aktivnosti na razvoj kognitivnih sposobnosti djece

Znanja i vještine koje djeca posjeduju u trenutku kada započinju svoj put u školskom obrazovnom sustavu uvelike utječu na njihov osobni i intelektualni razvoj tijekom odrastanja. Naime, putem dječjeg ponašanja u vrtićkoj dobi moguće je predvidjeti njihov akademski uspjeh. Istraživanja se većinom povode na način da su usmjerena na procjenu vještina čitanja i pisanja te na matematičke vještine putem kojih se onda može predviđati budući akademski uspjeh. Međutim, postavlja se pitanje možemo li pomoću pojedine vrste i određene razine tjelesne aktivnosti djeteta predvidjeti njegov budući akademski uspjeh?

Komponenta samokontrole u dječjoj dobi je od iznimne važnosti. Ona pomaže djetetu da bude angažirano na školskom satu te da pokazuje upornost pri rješavanju zadataka. Djeca koja su aktivna na školskom satu, dobro pamte informacije, odgovaraju na pitanja, kontroliraju svoje emocije te poštuju autoritet imaju dobro razvijene mehanizme samokontrole. S druge strane, lako razdražljiva, impulzivna i agresivna djeca pokazuju loše razvijenu vještinu samokontrole. Jedan od glavnih pristupa, čiji je cilj razvoj upravo tog mehanizama samokontrole, jest uključivanje djece u što veći broj nastavnih i izvannastavnih aktivnosti. Međutim, točan mehanizam na koji način sport odnosno tjelesna aktivnost pozitivno utječu na razvoj vještina samokontrole još nije utvrđen.

Studija Québec Longitudinal Study of Child Development, provedena u Kanadi, nastojala je utvrditi točnu povezanost samokontrole i tjelesne aktivnosti praćenjem djece od vrtićke dobi pa sve do četvrtog razreda osnovne škole. Ukupno je studijom obuhvaćeno 935 djece. Studija je imala dva osnovna cilja, najprije utvrditi utječe li sudjelovanje u izvannastavnim sportskim aktivnostima od vrtićke dobi na bolju sposobnost samokontrole djece te da li sposobnost samokontrole u djece vrtićke dobi predviđa češće i uspješnije sudjelovanje u timskim sportovima u budućnosti.

Rezultati su pokazali da rano uključivanje djeteta u sportske aktivnosti pridonosi razvoju vještina samokontrole kao što su ulaganje više truda i napora u rješavanju određenog školskog zadatka, usmjerenost ka cilju te veći stupanj samodiscipline koji u konačnici rezultira boljim školskim uspjehom. Djeca uključena u ekipne sportove su razvila osjećaj pripadnosti grupi vršnjaka koji su okupljeni oko istog cilja – pobjede, što ukazuje na prisutnost osjećaja odgovornosti i poštovanja prema pravilima. Biti dio ekipe zahtjeva kontrolu vlastitog ponašanja i emocija što djeca prenose i na druge aspekte svog života kao što su različite školske obaveze. Međutim, postoji i obrnuta povezanost. Djeca koja su već u vrtićkoj dobi bila usredotočena na kvalitetno odrađivanje zadataka te su bila sposobna slijediti upute odgajatelja, pokazivala su veći afinitet prema timskim sportovima u četvrtom razredu osnovne škole.

Studija je potvrdila kako je čovjek kompleksan sustav na čiji tjelesni i kognitivni razvoj utječu brojni čimbenici. Nedvojbeno je kako sport ima pozitivan učinak na tjelesno zdravlje, ali i na kognitivni razvoj djece, stoga iskoristite tjelovježbu i pridonesite razvoju najmlađih članova obitelji.

Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja

Literaturni izvor: Geneviève Piché, Caroline Fitzpatrick, Linda S. Pagani. Associations Between Extracurricular Activity and Self-Regulation: A Longitudinal Study From 5 to 10 Years of Age. American Journal of Health Promotion, 2015; 30 (1): e32 DOI: 10.4278/ajhp.131021-QUAN-537

Podijelite ovaj članak