Brzina rasta se tijekom djetinjstva mijenja tj. rast je više ili manje intenzivan s obzirom na dob djeteta. Tijekom prve godine djetetova života djeca narastu za oko 25 cm, dok je u drugoj godini rast nešto sporiji i iznosi prosječno 13 cm. Od treće do šeste godine života djeca rastu devet cm godišnje, a od šeste godine do puberteta rast se usporava. U pubertetu se rast ponovno intenzivira. Kod djevojčica je najbrži oko 12. godine kada rastu devet cm godišnje, a kod dječaka oko 14. godine kada rastu 10 cm godišnje.
Kako rastu i razvijaju se, djeci se povećavaju energijske potrebe, a raste im i apetit što dovodi i do povećanog energijskog unosa. Roditelji često strahuju od pretilosti kada primijete povećan apetit i energijski unos u djece prije nego što otpočne intenzivniji rast ulaskom u pubertet. Tu je ključan pristup roditelja prema djeci. Preporuka je da roditelji pomognu djeci uspostaviti zdravije životne navike pri čemu se stavlja naglasak na osiguravanje pravilne, nutritivno bogate prehrane.
Ima li razloga za zabrinutost?
Tjelesnu masu i visinu djece najbolje je pratiti pomoću percentilnih krivulja rasta. Pomoću tih krivulja moguće je odrediti kako djeca rastu u odnosu na drugu djecu iste dobi i spola te jesu li normalno uhranjena. Ako postoji zabrinutost, najbolje je savjetovati se sa stručnjacima – nutricionistima ili liječnicima.
Strategije održavanja normalne tjelesne mase
Kritiziranje tjelesnog izgleda djece, prigovaranje i pretjerana ograničenja u prehrani mogu biti kontraproduktivna.
Korisne i učinkovite strategije za očuvanje normalne tjelesne mase su:
- Posjet nutricionistu ili liječniku koji će odrediti stupanj uhranjenosti djeteta.
- Usvajanje tzv. responzivnog roditeljskog stila koji uključuje jasne zahtjeve i podjelu odgovornosti. Roditelji određuju kada su obroci, gdje se održavaju i što je ponuđeno, a djeca određuju što će i koliko od ponuđenog pojesti. Interakcija roditelja s djecom je obilježena emocionalnom dostupnošću, odgovorima na djetetove signale i uzajamnom komunikacijom.
- Osiguravanje zajedničkih obiteljskih obroka tijekom dana, a koje istraživanja povezuju s lakšim usvajanjem zdravijih životnih navika u djece. Oni ujedno pružaju priliku za razgovor i povezivanje roditelja i djece.
- Dostupnost nutritivne i ukusne hrane kod kuće u svakom trenutku kako bi joj djeca bila što više izložena.
- Postavljanje granica u vremenu provedenom u igranju igrica, gledanju televizije i korištenju različitih elektroničkih uređaja kako bi djeca bila što više tjelesno aktivna.
- Ukazivanje vlastitim primjerom na važnost pravilne prehrane, tjelesne aktivnosti i pozitivne slike o vlastitom tijelu. Konzumacija nutritivno bogate hrane i bavljenje tjelesnom aktivnošću u prisutnosti djece potaknut će ih da slijede takav primjer. S druge strane, negativno komentiranje vlastitog izgleda i tjelesne mase te usvajanje restriktivnih dijeta može pridonijeti razvoju poremećaja hranjenja u djece.
