U posljednjih nekoliko godina raste broj znanstvenih istraživanja koja sugeriraju da prehrambene navike djece ne utječu samo na tjelesno zdravlje, već i na funkciju mozga, emocionalno stanje i akademski uspjeh. Ova saznanja posebno su važna za roditelje i učitelje koji imaju mogućnost oblikovati okruženje koje potiče zdrav razvoj djeteta kroz pametne prehrambene odluke i kretanje.
Jedno od najzanimljivijih područja znanstvenih istraživanja u nutricionizmu posljednjih godina je veza između prehrane, crijevnog mikrobioma i funkcije mozga. Crijevni mikrobiom — zajednica bakterija u crijevima — proizvodi tvari koje utječu na brojne procese u tijelu poput upalnih procesa, izlučivanje neurotransmitere i stabilnost krvno-moždane barijere, što sve može utjecati na razvoj mozga kod djece i njihovo ponašanje. To znači da prehrana koju djeca konzumiraju može poticati “zdrave signale” iz crijeva koji podržavaju bolju koncentraciju, regulaciju emocija i učenje, a zanimljivo je da se mikrobiom počinje oblikovati već u ranom djetinjstvu — zato je ranija skrb o prehrambenim navikama dugoročno važna.
Istraživanja pokazuju da je kvaliteta prehrane — primjerice ona bogata voćem, povrćem, zdravim mastima i manjim udjelom rafiniranog šećera — povezana s boljim rezultatima na testovima kognitivnih sposobnosti kod djece. Djeca s boljom kvalitetom prehrane pokazala su bolje razumijevanje, rasuđivanje i akademske rezultate u usporedbi s vršnjacima lošijih prehrambenih obrazaca.
Nedavna istraživanja među vrtićkom i školskom djecom sugeriraju da prehrambeni obrasci bogati zdravim mastima i vlaknima mogu imati pozitivan utjecaj na funkcije poput pamćenja i regulacije pažnje. S druge strane, studije sve jasnije pokazuju da prehrana bogata prerađenom hranom, šećerima i zasićenim mastima može utjecati na razvoj hipokampusa, dijela mozga ključnog za pamćenje i orijentaciju, te time negativno utjecati na učenje i pamćenje.
Iz navedenog možemo zaključiti da prehrana djeteta nije samo “hrana” — ona je nutritivno i biološki dio složenog procesa koji utječe na mozak, emocije i učenje, a roditelji i učitelji imaju ključnu ulogu u informiranju, modeliranju i poticanju zdravih navika koje mogu transformirati dječje zdravlje i dugoročno unaprijediti njihov uspjeh i u učionici i izvan nje.
