Metabolički sindrom i djeca – uzroci i posljedice 

Metabolički sindrom obuhvaća skup međusobno povezanih čimbenika rizika za razvoj srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tipa 2 (hipertenzija, poremećeni metabolizam glukoze, dislipidemija i trbušna pretilost) koji se sve češće pojavljuju i u dječjoj dobi.

Prevalencija debljine u djece u porastu je širom svijeta, a s njome se u koraku pojavljuju i brojni drugi zdravstveni problemi. Uzroci epidemije debljine su brojni – zapadnjački način prehrane, pretežito sjedilački način života i smanjenje potrošnje energije.

Debljina je vodeći simptom metaboličkog sindroma u pedijatrijskoj populaciji. Prevalencija metaboličkog sindroma je znatno niža u djece i adolescenata normalne tjelesne mase (1-3%) u odnosu na pretile (24-51%)!

Općenito, metabolički je sindrom teško odrediti. Određivanje sindroma još je teže kod djece zbog rasnih i pubertetskih razlika te teže praćenih simptoma srčano-žilnih bolesti. Krvni tlak, razina lipida i antropometrijske varijable mijenjaju se s dobi i djetetovim razvojem.

Pubertet utječe na raspodjelu masti i poznato je da uzrokuje smanjenje osjetljivosti na inzulin za otprilike 30%, uz komplementarno povećanje inzulinske sekrecije. Ranim se otkrivanjem djece s rizikom za nastanak metaboličkog sindroma procjenjuje rizik za nastanak srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tipa 2.

Uzroci i posljedice

Već prije rođenja, dijete može imati predispozicije za stanja poput pretilosti ili disglikemije. Prisutnost gestacijskog dijabetesa kod majke, mala tjelesna masa i postupci hranjenja novorođenčadi te genetski čimbenici mogu utjecati na rizik od razvoja pretilosti kasnije kod djece.

Također, na djetetov rast i razvoj utječu brojni socioekonomski čimbenici, a istraživanja ukazuju na to da velika većina djece s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom živi u zemljama u razvoju (niski stupanj ekonomskog, političkog i socijalnog razvoja).

U odraslih se inzulinska rezistencija i trbušna pretilost smatraju značajnim uzročnim čimbenicima u razvoju metaboličkog sindroma. Povezanost između pretilosti, inzulinske rezistencije i rizika od razvoja metaboličkog sindroma također je opisana u djece. Ranije provedene studije pokazuju da je 77% djece s prekomjernom tjelesnom masom u istraživanju ostalo prekomjerne tjelesne mase i/ili pretilo u odrasloj dobi.

Također, prekomjerna tjelesna masa u djetinjstvu povezana je s razvojem nepovoljnih čimbenika rizika (povišene vrijednosti lipida, otpornost na inzulin, dijabetes tip 2 i povišeni krvni tlak) u odrasloj dobi. Opseg struka u djece pokazatelj je otpornosti na inzulin, razine lipida i krvnog tlaka, odnosno, svih komponenti metaboličkog sindroma. Štoviše, kod pretilih mladih osoba slične tjelesne mase, osjetljivost na inzulin je niža kod onih osoba s visokim omjerom struka/bokova. Ti podaci potvrđuju neophodnost parametra trbušne pretilosti za dijagnozu metaboličkog sindroma u djece i adolescenata.

Rano otkrivanje, praćeno liječenjem ako ima potrebe za time, od vitalnog je značaja za zaustavljanje napredovanja ovog sindroma u populaciji adolescenata. Vjerojatno je da će to smanjiti morbiditet i smrtnost u odrasloj dobi, kao i minimizirati globalno socioekonomsko opterećenje srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tipa 2.

 

Podijelite ovaj članak