-
Crtice iz povijesti
Riječ „atletika“ dolazi iz starogrčkog jezika što znači boriti se ili nadmetati te je ujedno označavala svako sportsko natjecanje ili borbu. Atletika obuhvaća trkačke, bacačke i skakačke discipline radi čega s pravom nosi naziv „kraljica sportova“. Zapisi o atletskim nadmetanjima poznati su još od najstarijeg doba. Kameni reljefi u egipatskim hramovima u Memfisu (3800. pr. Kr.) i Saqqari (2650. pr. Kr.) prikazuju motive organiziranog trčanja. Nadmetanja u trčanju, bacanju koplja i diska, skokovima u dalj i s motkom organizirala su se na Kreti 1600. pr. Kr. i u Etruriji oko 1000. pr. Kr. Na prvim antičkim Olimpijskim igrama 776. pr. Kr. Eliđanin Koroibos pobijedio je u utrci na jedan stadij što iznosi 192 m. Od 1896. godine uvrštena je u redovni program Olipmijskih igara (OI), a zanimljivo je kako su atletičarke prvi nastup na OI ostvarile tek 1928. godine.
-
Što nam govore pravila?
U svojim začetcima atletika je bila sport koji se uglavnom provodio na otvorenim terenima, međutim danas je sasvim uobičajeno da se atletičari tijekom hladnih zimskih dana pripremaju u zatvorenim dvoranama. Atletski stadion sastoji se od 8 eliptičnih kružnih staza, a duljina unutarnje staze iznosi 1400 m. Uz samu stazu tipično se nalaze i zaletište i doskočište za skok u dalj, skok u vis te skok s motkom, bazen s preponom za trkačku utrku na 3000 m s preponama, te bacališta kugle, koplja i kladiva i diska. Maraton je jedina atletska disciplina koja se u cijelosti ne provodi na samom stadion već je samo početno i završno mjesto utrke.
Trčanje je najprirodniji oblik čovjekova kretanja, osnova je atletike te ujedno i sastavni dio mnogih drugih atletskih disciplina. Trkačke discipline dijele se na trčanje bez zapreka (kratke, srednje i duge pruge, super duge pruge i trčanje na vrijeme), štafetna trčanja (kratke, srednje, mješovite pruge i trčanje po ulicama) i trčanja s preprekama (prepone i zapreke). Bacanje koplja se odvija na zaletištu duljine 33,5 do 35,5 metara, pri čemu koplje mora biti izbačeno iz ramena, a ne bilo kakvim rotacijskim pokretom. Postoji razlika u težini i dužini muškog i ženskog koplja, pri čemu težina koplja za muškarce iznosi 800 grama, a dužina varira od 260 cm do 270 cm, dok dužina koplja za žene iznosi od 220 cm do 230 cm, a težina je 600 grama. Osim bacanja koplja, atletske discipline su bacanje kladiva, kugle te diska.
Skokovi se mogu odvijati na četiri načina, a to su skok u vis, skok u dalj, skok s motkom te troskok. Od navedenih disciplina svakako je najatraktivnija disciplina skok s motkom. Ova disciplina podrazumijeva upotrebu savitljive motke putem koje natjecatelj nastoji preskočiti letvicu na određenoj visini. Motke za skakanje moraju biti izrazito čvrste, ali ujedno i fleksibilne kako bi izdržale teret samog natjecatelja. Izrađuju se slaganjem slojeva fiberglassa (složeni materijal od staklenih niti međusobno povezanih sintetskom smolom) obloženih plastikom oko metalne jezgre.
Osim pojedinačnih disciplina postoji i atletski višeboj odnosno sedmoboj i desetoboj. Sedmoj se kao što samo ime kaže sastoji od sedam disciplina, koje se provode kroz dva dana, pri čemu se discipline razlikuju za žene i muškarce. Prvi dan ženskog sedmoboja čine utrka na 100 m s preponama, skok u vis, bacanje kugle i utrka na 200 m, dok se drugi dan snage odmjeravaju u skoku u dalj, bacanju koplja te utrci na 800 m. Utrka na 60 m, skok u dalj, bacanje kugle i skok u vis su discipline prvog dana muškog sedmoboja. Drugi dan čine utrka na 60 m s preponama, skok s motkom te utrka na 1000 m. Desetoboj se provodi isključivo za muškarce te predstavlja proširenu verziju sedmoboja.
Prema specijalnim tablicama Međunarodne atletske federacije rezultati se pretvaraju u bodove pri čemu je pobjednik onaj s najvećim brojem bodova.
-
Tko su najbolji hrvatski atletičari?
Hrvatski atletski savez primljen je 25. veljače 1992. godine u članstvo Međunarodne atletske federacije. Tim činom atletika u Hrvatskoj je podignuta na viši nivo te doživljava procvat. Hanžekovićev memorijalni turnir uvršten je u najznačajnija međunarodna atletska natjecanja kao dio Europske atletske federacije te Svjetske atletske federacije na kojem nastupaju neki od najznačajnijih svjetskih atletičara. Kada je riječ o rezultatima hrvatskih atletičara zaista se imamo čime ponositi. Blanka Vlašić, pored brojnih državnih rekorda, zlatne medalje na mediteranskim igrama 2001. te srebrne medalje na Olimpijskim igrama 2008., i brončane 2016., postala je dvostruka svjetska prvakinja (Osaka 2007., Berlin 2009.) i viceprvakinja (Daego 2011.) te dvostruka svjetska dvoranska prvakinja (Valencija 2008. i Doha 2010.), odnosno europska prvakinja (Barcelona 2010.). Ivana Brkljačić je učinila veliki napredak u disciplini bacanja kladiva u kojoj je pored državnih rekorda, osvojila i prva mjesta u Europskom zimskom bacačkom kupu u Mersinu 2005. i Kupu Europe u Gävleu te drugo mjesto u Kupu Europe u Banskoj Bystrici 2006. U disciplini bacanja diska Sandra Perković je, pored juniorskih i državnih rekorda, osvojila prvo mjesto na Europskom prvenstvu u Barceloni (2010.), Helsinkiju (2012.), Zürichu (2014.) i Amsterdamu (2016.) te zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. i Rio de Janeiru 2016. te Svjetskom prvenstvu u Moskvi 2013. i Londonu 2017. godine. Naša najmlađa atletska uzdanica je Sara Kolak koja je na OI 2016. godine osvojila zlatnu medalju u bacanju koplja. Stipe Žunić je 2017. godine u Londonu osvojio broncu u bacanju kugle tako postao prvim hrvatskim atletičarom koji se popeo na pobjedničko postolje na svjetskim atletskim prvenstvima na otvorenom.
-
Nutricionistički kutak
Prehrambene preporuke za sportaše vrlo je teško iznijeti kroz nekoliko osnovnih smjernice s obzirom da one uvelike ovise o brojnim čimbenicima kao što su vrsta sporta kojom se osoba bavi, radi li se o fazi priprema ili natjecateljskoj fazi, vremenskim uvjetima u kojima se sport odvija, itd. Također, atletika kao sport podrazumijeva različite discipline koje ujedno uvjetuju različite prehrambene potrebe. Primjerice, trkačima je iznimno bitan adekvatan unos ugljikohidrata kako bi u mišićima stvorili rezerve s obzirom da ugljikohidrati predstavljaju limitirajući čimbenik prilikom dugotrajnih aktivnosti. Povećane zalihe omogućuju duže održavanje ciljane brzine. Prehrambeni izvori ugljikohidrata su žitarice, kruh, tjestenina, voće, povrće, mahunarke i sjemenke.
S druge strane atletičarima u bacačkim disciplina iznimno je važna snaga kako bi postigli što dalji domet prilikom bacanja. Hrana životinjskog podrijetla pruža izvor proteina koji će im osigurati snagu. Također, kod profesionalnih sportaša je jako izražena mišićna pregradnja s obzirom da su neprestano izloženi fizičkom opterećenju što dovodi do oštećenja mišića. Kako bi osigurali mišićnu snagu, ali i prevenirali ozljede, iznimno je važno osigurati proteine putem prehrane i/ili dodataka prehrani koji će osigurati obnovu mišića.
Gubitak tjelesne tekućine i elektrolita također ovisi o kojoj je atletskoj disciplini riječ. Jasno je da jedan maratonac ili skakač u dalj ne gube jednaku količinu tekućine i elektrolita. Bez obzira o kojoj je disciplini riječ, važno je nadoknaditi tekućinu i elektrolite putem vode i izotoničnih napitaka.
Naravno, bez obzira radi li se o profesionalnim sportašima ili rekreativcima važno je prakticirati pravilnu i uravnoteženu prehranu.
Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja
Literaturni izvor: Podaci o uspjesima hrvatskih atletičara preuzeti su na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4457
