Nova znanstvena istraživanja pokazuju da razina tjelesne aktivnosti roditelja izravno utječe na ponašanje njihove djece, osobito na količinu vremena koje provode sjedeći. Ako roditelji veći dio dana provedu neaktivno, veća je vjerojatnost da će i djeca usvojiti sličan obrazac. Suprotno tome, kada su roditelji tjelesno aktivni i djeca pokazuju veću razinu dnevne aktivnosti. Ovi rezultati posebno su važni za djecu osnovnoškolske dobi jer se upravo u tom razdoblju oblikuju svakodnevne navike koje djeca često zadrže i kasnije u životu.
Sjedilački način života kod djece povezano je s nizom nepovoljnih zdravstvenih pokazatelja uključujući povećan rizik za razvoj prekomjerne tjelesne mase i pretilosti, a povezuje se i s nezdravim prehrambenim obrascima, poput češće konzumacije grickalica i zaslađenih napitaka te preskakanja redovitih obroka. Upravo zato razumijevanje utjecaja roditelja na oblikovanje ovih navika ima ključnu ulogu u očuvanju zdravlja djece.
Istraživanje je provedeno u okviru EPI-FAMILY health-study, projekta usmjerenog na analizu odnosa roditeljskog ponašanja i životnih navika djece, na uzorku od 182 para roditelj–dijete. Rezultati istraživanja pokazali su značajnu povezanost između razine tjelesne aktivnosti roditelja i sjedilačkog ponašanja djece. Utvrđeno je i da majke u većoj mjeri utječu na navike kretanja djece, iako je uloga oba roditelja važna. Aktivniji roditelji pridonose većoj vjerojatnosti da dijete dosegne preporučene razine svakodnevne tjelesne aktivnosti i zadrži zdravu ravnotežu između unosa i potrošnje energije.
Ovi rezultati potvrđuju važnu ulogu obiteljskog okruženja i roditeljskog modeliranja ponašanja u razvoju zdravih životnih navika kod djece. Roditelji, svjesno ili nesvjesno, oblikuju svakodnevne obrasce ponašanja djece kroz vlastiti stil života. Čak i male promjene, poput zajedničke šetnje nakon škole ili vožnje biciklom vikendom, mogu dugoročno pridonijeti zdravlju djeteta. Ovo je posebno važno za djecu u dobi od 8 do 9 godina, kada djeca još snažno ovise o roditeljskim rutinama, a istodobno razvijaju prve stabilne obrasce samostalnog ponašanja.
Istraživanje koje su proveli Santos i suradnici 2025. godine pruža nove i relevantne dokaze o povezanosti roditeljskog ponašanja i sjedilačkih navika djece. Rezultati naglašavaju važnost uključivanja roditelja u javnozdravstvene i školske programe, osobito u razdoblju kada se stvaraju trajne životne navike. U tom kontekstu program PETICA – igrom do zdravlja stvara priliku za sustavno uključivanje roditelja u promicanje zdravog načina života kod djece osnovnoškolske dobi, s naglaskom na redovitu tjelesnu aktivnost i pravilnu prehranu kao ključne čimbenike očuvanja zdravlja.
