U sklopu kampanje #vježbamoza5 razgovarali smo s doc. dr. sc. Danijelom Jurakićem, s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji nam je objasnio kakvom tjelovježbom bi se djeca školske dobi trebala baviti, kako ih motivirati na aktivniju svakodnevnicu te što se događa kada tjelovježba u djece sustavno izostaje. U nastavku vam donosimo savjete i prijedloge doc. dr. sc. Jurakića kako doskočiti ozbiljnom problemu neaktivnosti u djece!
#1 Rezultati istraživanja o kretanju i tjelesnoj aktivnosti školaraca su iz godine u godinu sve lošiji. Što je po vašem mišljenju najveći problem, zašto se djeca ne kreću ili bave sportom?
Brojni su razlozi za ovu pojavu, a neki od njih uključuju sve veći broj školskih i izvan školskih obaveza djece, sve više zanimljivih sadržaja za slobodno vrijeme poput video igrica, nedostatak primjerenih igrališta i dvorana za tjelesnu aktivnost, itd. Na sreću ni jedna od ovih prepreka nije nepremostiva, odnosno, ako ima dovoljno motivacije djetetu se može omogućiti i pomoći da bude tjelesno aktivnije. Redovita tjelesna aktivnost se danas smatra sastavnim dijelom zdravog načina života i potrebno je učiniti sve napore kako bi djeci pomogli da se više uključe u tjelesnu aktivnost.
#2 Preporučena dnevna tjelesna aktivnost za dijete školske dobi je 60 minuta. Kako bi takva tjelesna aktivnost trebala izgledati?
Preporuke nalažu da je djetetu za očuvanje zdravlja potrebno najmanje 60 minuta umjerene do visoko intenzivne aktivnosti dnevno. To je aktivnost u kojoj se dijete malo zapuše, zacrveni i po mogućnosti oznoji. Kaže se da je najbolja ona aktivnost u kojoj dijete uživa jer je to jedino jamstvo da će se opet htjeti njome baviti. Tih 60 minuta dnevno dijete može „skupiti“ kroz, primjerice, aktivnu igru na otvorenom s prijateljima ili članovima obitelji, trening u sportskom klubu, izvannastavnim tjelesnim aktivnostima i sl.
#3 Ako dijete odbija tjelesnu aktivnost, koje su preporuke – kako ga motivirati?
Izbor koji bi se trebao staviti pred dijete je „Kojim se sportom ili aktivnošću želiš baviti?“, a ne „Želiš li se baviti sportom?“. No, kako bi dijete odabralo aktivnost u kojoj uživa trebalo bi ga staviti u priliku da isproba različite igre ili sportove. Čvrstog sam uvjerenja da svatko može pronaći aktivnost u kojoj uživa, ako je dovoljno uporan. Drugim riječima, svaki roditelj može pomoći svom djetetu da pronađe aktivnost u kojoj uživa, samo u tome mora biti odlučan i ustrajan.
#4 Zašto je djetetu školske dobi potreban sat vremena tjelovježbe dnevno?
Brojna istraživanja pokazuju da redovita tjelesne aktivnost u djetinjstvu potiče pravilan rast i razvoj, štiti od kroničnih bolesti u odrasloj dobi, pomaže u održavanju energetske ravnoteže što je izrazito važno za prevenciju pretilosti te pomaže da se djeca bolje osjećaju. Osim toga, ako se navika redovitog vježbanja ne razvije u djetinjstvu, kasnije se značajno teže uspostavlja.
#5 Što ako tih sat vremena sustavno izostaje?
Rezultati znanstvenih istraživanja pokazuju da je prekomjerno sjedenje kod djece povezano s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću, nepravilnim držanjem i povećanjem rizika za kardiovaskularne bolesti. Nadalje, nedovoljno aktivna djeca puno vremena provode pred ekranima, televizorom ili računalom što se povezuje s usvajanjem nepovoljnih prehrambenih navika (veća konzumacija grickalica, slatkiša i sokova, a manja voća i povrća). Zato prema najnovijim preporukama stručnjaka, djeca ispred ekrana ne bi smjela provoditi više od dva sata dnevno.
#6 Koji se sportovi preporučuju djeci školske dobi, najbolje razvijaju tijelo i motoriku?
Sam odabir sporta nije toliko važan koliko je važno da se trening odvija u skladu s djetetovim mogućnostima i potrebama te da je višestrano usmjeren. Pod pojmom višestran misli se na to da bi trening trebao obuhvaćati različite prirodne oblike kretanja, poput puzanja; hodanja; trčanja; provlačenja; preskakanja; bacanja; hvatanja, itd. Još je jako važno da se vježbanje u dječjoj dobi provodi pod nadzorom stručnjaka-kineziologa jer su oni obrazovani za oblikovanje djeci primjerenih sadržaja.
#7 Koje su najčešće greške roditelja koje utječu na demotivaciju djeteta na kretanje/sportsku aktivnost?
Na prvom mjestu bih istaknuo izostanak vlastitog primjera. Zamislimo samo na trenutak kakvu poruku šalje roditelj koji svom djetetu zabranjuje pušenje dok je on sam pušač. Zar ne bi bilo puno učinkovitije da roditelj pozove dijete da zajedno prestanu pušiti?! Djeca gledaju svoje roditelje, usvajaju njihov sustav vrijednosti i ako želimo da nam djeca budu tjelesno aktivna, razmislimo o svojoj tjelesnoj aktivnosti.
#8 Smatrate li da brzi razvoj IT tehnologije, raznih kompjuterskih, video, smartphone igrica također utječe na demotiviranost djeteta na bavljenje sportom?
Vjerojatno da, međutim to ne znači da djeci trebamo zabraniti igranje video igrica. To je sastavni dio modernog života i djeci treba dopustiti da se igraju i zabavljaju. No, važno je odrediti pravila i ograničiti vrijeme koje dijete provodi ispred ekrana.
#9 Imate li prijedlog kako doskočiti ovom ozbiljnom problemu?
Tjelesna aktivnost djeteta, posebno u djetinjstvu i adolescenciji, nikako ne bi smjela biti prepuštena slučaju, odnosno postati isključivo odgovornost djeteta.
Što roditelj može učiniti? Roditelji može preuzeti aktivnu ulogu u oblikovanju djetetovog «sportskog» ponašanja. Neke od aktivnosti uključuju razgovor s djetetom o njegovim željama i interesima vezanim za tjelesnu aktivnost, razgovor o eventualnim poteškoćama vezanim za sudjelovanje djeteta u tjelesnim aktivnostima, omogućavanje djetetu da ostvari svoje interese i potrebe putem pronalaska odgovarajućeg sportskog kluba, vožnje djeteta na treninge i slično. Jako je važno da roditelj pokaže zanimanje za djetetovu tjelesnu aktivnost.
Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja
