Rezultati nove studije pokazali su kako vrijeme jela značajno utječe na potrošnju energije, apetit i razgradnju masti. Znanstvenici su nastojali ispitati mehanizme pomoću kojih bi se moglo objasniti zašto kasno objedovanje povećava rizik od pretilosti. Rezultati prethodnih istraživanja pokazali su kako je kasno objedovanje povezano s povećanim rizikom od pretilosti i povećanjem udjela tjelesne masti.
Utjecaj kasnijeg objedovanja na osjećaj gladi i sitosti
Znanstvenici su proučavali 16 pacijenata s indeksom tjelesne mase koji upućuje na pretilost ili prekomjernu tjelesnu masu. Svaki je pacijent bio podvrgnut dvama protokolima: jedan sa striktno planiranim rasporedom obroka, a drugi s potpuno istim obrocima, ali je svaki obrok bio zakazan oko četiri sata kasnije. U posljednja dva do tri tjedna prije početka svakog od laboratorijskih protokola, pacijenti su održavali fiksan raspored spavanja i budnosti, a u posljednja tri dana prije ulaska u laboratorij strogo su se pridržavali identične prehrane i rasporeda obroka kod kuće. U laboratoriju su ispitanici redovito dokumentirali svoju razinu gladi i apetita, prikupljeni su uzorci krvi tijekom dana te im je mjerena tjelesna temperatura i potrošnja energije.
Rezultati su otkrili kako kasnije objedovanje ima značajan učinak na razinu hormona leptina i grelina koji reguliraju apetit, odnosno utječu na našu želju za jelom. Točnije, razina hormona leptina, koji signalizira sitost, bila je smanjena tijekom 24 sata u uvjetima kasnijeg unosa hrane, u usporedbi s uvjetima ranijeg uzimanja hrane. Kod ispitanika koji su objedovali kasnije uočeno je i sporije sagorijevanje kalorija, kao i ekspresija gena koja potiče rast masnog tkiva.
Vrijeme-čimbenik na kojeg možemo utjecati!
Autori studije ističu kako su uspjeli izolirati učinke kasnog objedovanja, kontrolirajući zbunjujuće čimbenike kao što su unos energije, razina tjelesne aktivnosti, količina sna i izloženost svjetlu. No, u stvarnom životu, na mnoge od ovih čimbenika može utjecati vrijeme obroka, napominju stručnjaci. U studijama većih razmjera, gdje stroga kontrola svih ovih čimbenika nije izvediva, potrebno je barem razmotriti kako druge varijable mijenjaju biološke puteve koji su u osnovi rizika od pretilosti.
