Većina svjetske populacije danas živi u gradovima i svjedoci smo stalnog rasta urbanih sredina. Dok je život na selu značajno opušteniji, život u gradu je ubrzan, obilježen gužvama i stresom, no ipak donosi mnogo prednosti. Život u gradu nudi više mogućnosti zaposlenja, bolju infrastrukturu i dostupnije obrazovanje i medicinske usluge. Također, društveni život u gradu je bogatiji od onog na selu jer su zbog većeg broja ljudi veće i šanse za upoznavanjem novih ljudi, a kulturnih događanja i zabave ne nedostaje.
S druge strane, život na selu mnogi bi opisali mirnijim, ali i ugodnijim. Daleko od gradske buke i vreve, zrak na selu je čišći, a hranu je mnogo jednostavnije samostalno uzgojiti ili nabaviti od lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Sve su to odrednice koje čine savršeni temelj za zdravije djetinjstvo. No, kako to zapravo izgleda u praksi, saznajte u nastavku članka.
Prehrambene navike stječu se od samih početaka života
Znanost je potvrdila kako prehrambene navike koje razvijemo tijekom djetinjstva i adolescencije zadržavamo i u odrasloj dobi. Stoga možemo zaključiti kako je stjecanje zdravih prehrambenih navika u najranijoj dobi ključno za prevenciju razvoja debljine te drugih kroničnih bolesti u djetinjstvu, ali i u zreloj dobi. Podsjetimo, postulati pravilne prehrane uključuju konzumaciju svih skupina namirnica s posebnim naglaskom na redoviti unos voća i povrća, cjelovitih žitarica i mahunarki, te zdravih masti, poput onih koje sadrže orašasti plodovi, riba ili maslinovo ulje.
Razlike u prehrani djece u gradu i na selu
Budući da su namirnice koje se savršeno uklapaju u postulate pravilne prehrane češće dostupnije na selu, nameće se zaključak kako se odrasli i djeca koji žive na selu hrane zdravije. No, je li to doista tako?
Cilj istraživanja objavljenog 2020. godine u znanstvenom časopisu Obesity Reviews bio je ispitati postoji li poveznica između prehrambenih navika djece školske dobi i područja u kojemu žive. Istraživanje je obuhvatilo podatke 123 100 djece dobi 6 do 9 godina iz 19 europskih zemalja (uključujući Hrvatsku) iz baze Europske inicijative praćenja debljine u djece (eng. Childhood Obesity Surveillance Initiative, COSI). Podaci su dobiveni na način da su roditelji ili skrbnici ispunjavali upitnike o učestalosti konzumacije pojedinih namirnica.
Rezultati su pokazali kako je učestalost manje zdravih navika bila visoka, a 30 – 80%, odnosno 30 – 90% djece nije svakodnevno jelo voće te povrće. Osim toga, više od 45% djece zaslađena pića konzumiralo je više od tri puta na tjedan.
Što se tiče razlika u prehrani djece u gradu i na selu, većina zemalja uključenih u istraživanje nije zabilježila značajne razlike. Ipak, oko jedne trećine zemalja primijetilo je razliku, a zanimljivo je kako se među njima našla i Hrvatska. Gledajući ukupno svu djecu iz zemalja koje su primijetile razliku, primijećeno je da djeca koja pohađaju školu u ruralnim područjima imaju veće šanse da ne jedu voće i povrće svaki dan ili da piju zaslađena pića više od tri puta na tjedan, u usporedbi s djecom koja školu pohađaju u urbanim područjima.
Ono što je pozitivno, a tiče se konkretno samo hrvatskih školaraca iz ruralnih područja, jest zabilježeni veći unos energije iz voća, ali i povrća, u odnosu na hrvatske školarce iz grada. Međutim, hrvatska djeca koja pohađaju školu na selu imaju veće šanse da češće piju zaslađena pića, u odnosu na djecu iz škola urbanih dijelova Hrvatske.
Postavlja se pitanje zašto je tome tako? Sveprisutna globalizacija uvelike je ostavila utjecaj na sustav kojim hrana dolazi od polja do našeg stola. Jedna od posljedica je da je došlo do tzv. „nutritivne tranzicije” u kojoj se napuštaju tradicionalni obrasci prehrane, a prednost se daje prehrani bogatoj visoko procesiranom hranom i namirnicama bogatima trans mastima, rafiniranim šećerom i soli, odnosno namirnicama niske nutritivne gustoće. Takve negativne promjene prvenstveno su zahvatile urbana područja, no isto tako sve više pogađaju i ruralna područja. Iako je veća vjerojatnost da ljudi na selu uzgajaju vlastitu hranu te su im, primjerice, manje dostupna mjesta na kojima se poslužuje brza hrana, pokazalo se da stanovnici ruralnih područja ipak imaju manji pristup zdravoj hrani, što zbog ograničene infrastrukture i vrsta prodajnih mjesta, što zbog velike udaljenosti od trgovina hranom. Dakle, čini se da ljudi u gradu i ljudi na selu imaju različite izazove s kojima se trebaju nositi kada je u pitanju dostupnost zdrave hrane.
Razlike u uhranjenosti djece u gradu i na selu
Iako bi mnogi rekli suprotno od očekivanja, istraživanja ukazuju na to da život u ruralnim područjima nosi i povećan rizik za debljinu u djece. To su potvrdili i rezultati hrvatskog istraživanja „Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI)“ koji su pokazali kako je udio djece s debljinom bio je najniži u velikim gradovima, nešto viši u manjim gradovima te najviši u ruralnim područjima. U velikim gradovima je skoro svako deseto dijete imalo debljinu dok je u ruralnim područjima ovaj problem bio prisutan u gotovo svakog petog djeteta, odnosno što je područje manje urbanizirano, to je veća učestalost debljine u djece. Ovi poražavajući rezultati svakako ukazuju na potrebu za provođenjem preventivnih programa u ruralnim područjima Hrvatske.
EU PETICA – igrom do zdravlja je projekt koji će se tijekom školske godine 2022./2023. uz potporu Europskog socijalnog fonda provoditi u drugim razredima 10 škola upravo u ruralnim dijelovima Hrvatske na području Slavonije, Dalmacije i Like. Na zabavan način djeca iz ruralnih područja imat će prilike naučiti više o zdravim prehrambenim navikama i načinu života, a učenje će se provoditi kroz igru. Osim toga, EU PETICA bavit će se promocijom ruralnih dijelova naše zemlje kroz upoznavanje lokalnih običaja i vrijednosti te lokalne hrane i načina njenog uzgoja.
Literatura:
- Heinen MM, Bel-Serrat S, Kelleher CC, Buoncristiano M, Spinelli A, Nardone P, Milanović SM, Rito AI, Bosi ATB, Gutiérrrez-González E, Pudule I, Abdrakhmanova S, Abdurrahmonova Z, Brinduse LA, Cucu A, Duleva V, Fijałkowska A, Gualtieri A, Hejgaard T, Hyska J, Kujundžić E, Petrauskiene A, Sacchini E, Shengelia L, Tanrygulyyeva M, Usupova Z, Bergh IH, Weghuber D, Taxová Braunerová R, Kunešová M, Sant’Angelo VF, Nurk E, Ostojic SM, Spiroski I, Tichá Ľ, Rutter H, Williams J, Boymatova K, Rakovac I, Weber MW, Breda J. Urban and rural differences in frequency of fruit, vegetable, and soft drink consumption among 6-9-year-old children from 19 countries from the WHO European region. Obes Rev. 2021 Nov;22 Suppl 6:e13207. doi: 10.1111/obr.13207. Epub 2021 Jul 7. PMID: 34235832.
- Musić Milanović S, Lang Morović M, Križan H. Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI). Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Zagreb; 2021.
