U posljednje se vrijeme u medijima i na društvenim mrežama sve češće pojavljuju tvrdnje da su nerafinirani šećeri „prirodniji“ i „zdraviji“ izbor u odnosu na uobičajeni bijeli šećer. Iako ovakve izjave zvuče privlačno, osobito roditeljima koji žele donijeti zdravije odluke za svoju djecu, važno je razumjeti što se zaista krije iza tih tvrdnji.
Dodani šećeri – bez obzira na vrstu
Najprije treba naglasiti kako i rafinirani i nerafinirani šećeri pripadaju kategoriji dodanih šećera. To znači da nisu prirodno prisutni u namirnicama, već ih u hranu dodajemo tijekom pripreme ili industrijske proizvodnje.
Što su nerafinirani šećeri?
Nerafinirani šećeri dobivaju se iz prirodnih izvora te, unatoč svom nazivu, ipak prolaze određeni stupanj prerade. U ovu skupinu ubrajaju se: med, javorov sirup, agavin sirup, kokosov šećer.
S druge strane, rafinirani šećeri također potječu iz prirodnih biljnih izvora poput šećerne trske ili repe, ali prolaze dugotrajniji proces rafinacije. Tu spadaju bijeli šećer, šećer u prahu, smeđi šećer i visokofruktozni kukuruzni sirup.
Iako se nerafinirani šećeri često reklamiraju kao „prirodni“ i „zdraviji“, istina je da se i jedni i drugi dobivaju iz prirodnih izvora, ali i da su svi – dodani šećeri.
Postoje li nutritivne razlike?
Mikronutrijenti se gube postupkom rafinacije, pa nerafinirani šećeri sadrže nešto veći udio minerala u odnosu na rafinirane šećere. Međutim, taj je udio premalen da bi imao značajan nutritivni učinak, osobito u realnim količinama u kojima se šećeri obično konzumiraju.
Drugim riječima – iako nerafinirani šećeri sadrže tragove minerala, ne pridonose nutritivnoj vrijednosti prehrane na način kako se često predstavlja.
Sličan kemijski sastav – sličan učinak na tijelo
Bez obzira na vrstu, većina dodanih šećera sastoji se od istih komponenti:
saharoze,
glukoze,
fruktoze.
Saharoza se u probavnom sustavu razgrađuje na glukozu i fruktozu, a upravo su te osnovne molekule ono što organizam koristi kao izvor energije. Zbog toga rafinirani i nerafinirani šećeri imaju vrlo sličan utjecaj na metabolizam.
Zabluda o glikemijskom indeksu
Jedna od často spominjanih prednosti nerafiniranih šećera jest njihov navodno niži glikemijski indeks (GI). Iako pojedini nerafinirani šećeri doista imaju nešto niži GI, važno je razumjeti da GI ne uzima u obzir količinu hrane.
Precizniji je pokazatelj tzv. glikemijsko opterećenje (GL), koje uzima u obzir i sam sastav i količinu konzumiranog šećera. Kada se u obzir uključi GL, razlike među različitim vrstama šećera postaju minimalne.
Zaključak
Nerafinirani šećer i dalje je šećer – ima određenu kalorijsku vrijednost, uzrokuje porast razine glukoze u krvi i doprinosi riziku od razvoja karijesa i prekomjerne tjelesne mase.
Iako su nerafinirani šećeri često predstavljeni kao zdraviji izbor, njihova se nutritivna prednost svodi na minimalne količine minerala koje u praksi ne čine značajnu razliku. Kemijski sastav i utjecaj na organizam nerafiniranih i rafiniranih šećera gotovo su identični.
Za zdravlje djece – kao i odraslih – najvažnija poruka ostaje ista:
količina konzumiranog šećera, odnosno umjerenost u konzumaciji, mnogo je važnija od njegove vrste.
