Pretilost u ranoj fazi života predstavlja vodeći javnozdravstveni problem, budući da je povezana s dugotrajnim lošim tjelesnim i mentalnim zdravljem. Kako bi shvatili uzrok pojave pretilosti u dječjoj dobi, stručnjaci su počeli istraživati promjene u učestalosti pretilosti kod djece na nacionalnoj razini. Dobiveni podaci mogli bi im pomoći u pokušaju smanjenja broja novih slučajeva pretilosti u budućnosti.
Utjecaj pretilosti u dječjoj dobi na zdravlje
Pretilost je teško zaustaviti čak i u djetinjstvu, te se obično nastavlja u adolescenciji, pa čak i u odrasloj dobi. Raniji početak pretilosti povezan je s većim rizikom od teškog stupnja pretilosti u odrasloj dobi i razvoja šećerne bolesti tipa 2. Kratkoročne i dugoročne posljedice pretilosti najsnažnije su povezane sa stupnjem pretilosti. Naime, djeca s teškom pretilošću imaju veći broj kardiovaskularnih čimbenika rizika od djece s umjerenom pretilošću; to uključuje povišenu razinu krvnog tlaka, aterosklerozu i srčane abnormalnosti. Kod djece s teškom pretilošću također je zabilježena veća učestalost metaboličkog sindroma, apneje za vrijeme sna, bolesti nealkoholne masne jetre i mišićno-koštanih problema.
U nedavno provedenom istraživanju, znanstvenici su nastojali ispitati promjene u učestalosti pretilosti među skupinama američke djece koja su odrastala u razmaku od 12 godina, prolazeći kroz iste razvojne faze u različitim vremenskim razdobljima. Prva skupina odrastala je u razdoblju od kasnih 1990-ih do ranih 2000-ih godina, a druga skupina u 2010-im godinama.
Trend povišenog i izrazito visokog indeksa tjelesne mase sve izraženiji
U usporedbi s djecom rođenom početkom 1990-ih godina, ona rođena sredinom 2000-ih godina imala su veću učestalost pretilosti, u mlađoj dobi i ozbiljnijeg stupnja. U 2010-im godinama zabilježen je veći udio djece koja su upisana u vrtić s umjerenim ili teškim stupnjem pretilosti, u usporedbi s djecom koja su ovoj dobnoj skupini pripadala 12 godina ranije. Povećanje indeksa tjelesne mase u drugoj skupini i veći broj djece koja dosežu teški stupanj pretilosti ukazuju na trend sve većeg broja djece s povišenim indeksom tjelesne mase i izrazito visokim indeksom tjelesne mase.
Dobiveni rezultati pokazuju kako dosadašnje znanje o sklonosti pretilosti u djetinjstvu nije dovoljno da bi se postigao značajan napredak u njenoj prevenciji. Programi prevencije pretilosti trebali bi uključivati rješavanje problema značajnog smanjenja tjelesne aktivnosti i nepravilne prehrane među djecom, zaključuju autori studije.
