Povezanost metaboličkog sindroma i debljine u djece  

Pretilost je opisana kao ozbiljna, kompleksna bolest, a liječnici je u svakodnevnoj praksi označavaju s oznakom E65 i E66 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, 10. revizija. Njezina definicija je prekomjerno nakupljanje masnog tkiva u tijelu.

 

Istraživanja su nedvojbeno potvrdila da postoje značajne razlike u sastavu i metaboličkoj aktivnosti tjelesnih masnih nakupina u ovisnosti o njihovom smještaju. Smatra se da su masne nakupine u trbušnoj šupljini, smještene između pojedinih organa, metabolički izrazito aktivne. To znači da luče različite upalne čimbenike koji povećavaju rizik od razvoja inzulinske rezistencije i metaboličkog sindroma.

 

Pravovremeno otkrivanje i liječenje prekomjerne tjelesne mase i pretilosti ključno je za zdravlje djece. Prekomjerna tjelesna masa uzrokuje fiziološke, ali i psihološke promjene u tijelu. Pretilost utječe na cjelokupno zdravlje djece povećavajući rizik od poremećaja regulacije glukoze i masnoća u krvi, visokog krvnog tlaka, dijabetesa tipa 2, astme, bolesti mišićno-koštanog sustava itd.

 

Nadalje, djeca s pretilošću izloženija su vršnjačkom maltretiranju. Istraživanja ukazuju na to da su sklonija tjeskobi i razvoju depresije te poremećajima u prehrani. Povrh toga, povećan im je rizik od razvoja kroničnih nezaraznih bolesti te ujedno značajno smanjena kvaliteta života. Istraživanje objavljeno u časopisu Peadeatric Algorythm navelo je preko 20 različitih stanja koja ugrožavaju dobar zdravstveni status, a u čijoj podlozi je upravo prekomjerna tjelesna masa i/ili pretilost, što ukazuje na ključnu ulogu prevencije.

 

Na koji se način utvrđuje debljina u djece?

 

Debljinu u djece možemo „ustanoviti“ koristeći krivulje rasta. One omogućuju usporedbu visine i tjelesne mase djeteta s drugom djecom jednake dobi. Usporedbe radi, u odraslih se najčešće primjenjuje indeks tjelesne mase (eng. Body Mass Indeks, BMI) koji se izračunava na način da se težina u kg podijeli s kvadratom visine izražene u metrima na kvadrat (kg/m²).

 

Prve krivulje rasta razvijene su 1977. godine od strane Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku Sjedinjenih Američkih Država. One se kontinuirano revidiraju te je preporuka da svaka zemlja razvije svoje. Važnost razvoja vlastitih krivulja rasta prepoznala je i Republika Hrvatska. Zbog toga su revidirane krivulje rasta, Hrvatske referentne vrijednosti antropometrijskih mjera školske djece i mladih, izdane 2011. godine.

Postoje različite vrste krivulja rasta, no u praksi se često koriste one koje uzimaju u obzir indeks tjelesne mase za dob u djece.

 

Stupanj uhranjenosti

 

Stupanj uhranjenosti kod djeteta procjenjuje se temeljem percentila unutar kojeg se mjereno dijete nalazi prema indeksu tjelesne mase, dobi i spolu.

 

Djeca čija tjelesna masa i visina za dob su:

 

  • < od 5-og percentila su pothranjena
  • između 5-og i 85-og percentila su normalne tjelesne mase
  • između 85-og i 95-og percentila su prekomjerne tjelesne mase
  • > od 95-og percentila su

 

Radi boljeg razumijevanja navodimo primjer djeteta koje se nakon mjerenja nalazi na 90-om percentilu. Takav rezultat ukazuje na to da je stupanj uhranjenosti djeteta prekomjerna tjelesna masa, a tumačimo ga na sljedeći način – 90% djece s kojom se mjereno dijete uspoređuje ima manju tjelesnu masu, a 10% djece veću tjelesnu masu od mjerenog djeteta.

 

 

Koji su razlozi razvoja prekomjerne tjelesne mase i pretilosti?

 

U tom smislu važnu ulogu ima epigenetika. Epigenetika je termin koji opisuje procese u sklopu kojih dolazi do promjena u ekspresiji gena uzrokovane nasljeđem. Pri tome ne dolazi do promjene bazičnog slijeda DNK-a.

Kada govorimo o epigenetskom utjecaju mislimo na utjecaj prekomjerne tjelesne mase majke prije trudnoće i u trudnoći te pušenje, različite toksine, lijekove, infekcije itd. na zdravlje djeteta. Možda čak najbolji primjer, odnosno dokaz kako životne navike utječu na naše zdravlje, ali i na naše buduće potomstvo, jest činjenica da djeca čiji su roditelji pretili imaju 90% rizik da će i oni sami razviti pretilost. Dok u slučaju kada je jedan roditelj pretio, rizik za razvoj pretilosti u djece smanjuje se na 30%.

 

Kada nešto dublje proučavamo životne navike te povezanost tih navika s povećanjem broja djece s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću, nerijetko se spominje termin obesogeni okoliš. On se odnosi na lako dostupne namirnice bogatije jednostavnim šećerima, solju i zasićenim mastima odraslima i djeci. Osim navedenog, svoj doprinos svemu zasigurno ima i ubrzani način življenja. On rezultira manjom prisutnošću roditelja te manjim brojem zajedničkih, obiteljskih kuhanih obroka. Uz sve navedeno, ključno je istaknuti i  sjedilački način življenja, kao i značajan utjecaj medija.

 

Sve navedeno dokazuju i podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji pokazuju sljedeće:

 

  • samo 58% dječaka i 60% djevojčica doručkuje svakog radnog dana
  • 45% dječaka i 46% djevojčica konzumira voće najmanje jednom dnevno
  • tek se 39% dječaka i 26% djevojčica bavi umjerenom do intenzivnom tjelesnom aktivnošću, najmanje 60 minuta tijekom dana

 

Posljednje brojke ukazuju na to da 33% dječaka i 20% djevojčica ima prekomjernu masu ili pretilost u dobi od 11 godina (HBSC, 2016.). 

 

Dodatni razlog za zabrinutost su i podaci Svjetske zdravstvene organizacije koja je ukazala na to da se broj djece i mladih s pretilošću povećao više od 10 puta, s 11 milijuna na 124 milijuna u posljednjih 40 godina.

Metabolički sindrom i povezanost s debljinom  u djece

 

Predloženo je mnogo definicija metaboličkog sindroma u djece, no za sada nema koncenzusa oko smjernica ili dijagnostičkih kriterija u pedijatrijskoj dobi (≤10 godina).  International Diabetes Federation je 2007. godine donio odluku da se dijagnostički kriteriji za odraslu populaciji primjenjuju na djecu stariju od 10 godina kako bi se ustanovio metabolički sindrom.

U odrasloj populaciji metabolički sindrom definira se kao zadovoljavanje barem triju čimbenika od navedenih:

  • središnja pretilost (opseg struka >102 cm za muškarce i >88 cm za žene), kod djece pripadnost > od 90-og percentila
  • povišene koncentracije triglicerida (≥1,7 mmol/l)
  • niske razine HDL kolesterola(<1,03 mmol/l kod muškaraca te <1,03 mmol/l kod žena)
  • povišen krvni tlak(sistolički ≥130 mmHg ili dijastolički ≥85 mmHg)
  • povišene razine glukoze u plazmi (≥5,6 mmol/l, ili prethodno dijagnosticiran dijabetes tipa 2).

 

Naglasak se stavlja na liječenje svakog pojedinog stanja u djece koje može povećati rizik od razvoja kroničnih nezaraznih bolesti, a ne metaboličkog sindrom kao takvog.

Zašto nastaje metabolički sindrom?

 

Razlozi razvoja metaboličkog sindroma do danas nisu u potpunosti razjašnjeni. Koliko je pretilost ozbiljna bolest potvrđuje i činjenica da je upravo nakupljanje prekomjerne količine masnog tkiva u području abdomenu i povećani opseg struka jedan od dijagnostičkih kriterija metaboličkog sindroma.

Ono što svakako zabrinjava jest činjenica da djeca koja razviju metabolički sindrom imaju povećani rizik od razvoja metaboličkog sindroma i u odrasloj dobi. Nadalje, time se povećava kardiovaskularni rizik, rizik za razvoj dijabetesa tipa 2 te različitih vrsta karcinoma.

 

Sve navedeno posljedica je već razvijene prekomjerne tjelesne mase i/ili pretilosti. Upravo zato programi prevencije pretilosti, s ciljanim aktivnostima, imaju izrazitu važnost kako bi pravovremeno upozorili na opasnosti koje ova ozbiljna bolest nosi te ih onda, kroz edukaciju, usmjerila na zdravije životne navike, a time i pridonijela očuvanju zdravlja djece te odraslih koji čine temelj zajednica u kojima živimo.

 

 

 

Podijelite ovaj članak