Obrasci aktivnosti i ciklusi spavanja mogu utjecati na rizik od bolesti, poput šećerne bolesti tipa 2 i
bolesti srca, pokazali su rezultati novog istraživanja objavljenog u časopisu Experimental Physiology.
Naime, istraživači su otkrili da oni koji ostaju dulje budni imaju smanjenu sposobnost korištenja masti
za sintezu energije, što znači da se masti mogu nakupljati u tijelu i povećati rizik od šećerne bolesti
tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.
Istraživači su razvrstali ispitanike u dvije skupine: osobe koje ranije odlaze na počinak i one koje
kasnije odlaze na počinak, na temelju njihove prirodne sklonosti prema aktivnosti i spavanju u
različito vrijeme (kronotip). Koristili su napredne tehnike za procjenu tjelesne mase i sastava tijela,
kao i osjetljivost na inzulin i uzorke daha za mjerenje metabolizma masti i ugljikohidrata. Ispitanici su
praćeni tjedan dana kako bi se procijenili njihovi obrasci aktivnosti tijekom dana. Također, bili su
podvrgnuti prehrani s ograničenim unosom energije te su postili preko noći kako bi se smanjio utjecaj
prehrane na rezultate. Kako bi se ispitao preferirani izvor energije, testirani su tijekom odmora prije
završetka dvaju 15-minutnih ciklusa vježbanja: jednog umjerenog i jednog visokog intenziteta na traci
za trčanje. Razina aerobne kondicije ispitana je pomoću izazova na nagibu, gdje se nagib podizao za
2,5% svake dvije minute, sve dok ispitanik nije došao do točke iscrpljenosti.
Dulja budnost – smanjena sposobnost korištenja masti za sintezu energije
Istraživači su otkrili kako osobe koje ranije odlaze na počinak koriste više masti za sintezu energije i
tijekom odmora i tijekom vježbanja, u usporedbi s osobama koje dulje ostaju budne. Osobe koje su
„ranoranioci“ također su bile osjetljivije na inzulin. S druge strane, kod pojedinaca koji kasnije odlaze
na počinak uočena je otpornost na inzulin, što znači da je njihovom organizmu potrebna veća količina
inzulina za smanjenje razine glukoze u krvi, te su preferirani izvor energije bili ugljikohidrati.
Oslabljena sposobnost odgovora organizma na izlučivanje inzulina može biti štetna jer ukazuje na
povećani rizik od šećerne bolesti tipa 2 i bolesti srca. Uzrok ove promjene u metabolizmu između
osoba koje ranije odlaze na počinak i onih koji ostaju dulje budni još je nepoznat i potrebno ga je
dodatno istražiti.
Cirkadijalni ritam utječe na način na koji tijelo koristi inuzlin
Razlike u metabolizmu masti između ispitivanih skupina pokazuju kako bi cirkadijalni ritam našeg
tijela mogao utjecati na to kako ono koristi inzulin. Budući da se čini kako sklonost spavanju u
određeno vrijeme utječe na naš metabolizam i rad hormona, stručnjaci predlažu kako bi se kronotip
svakog pojedinca mogao koristiti kao čimbenik za predviđanje rizika od bolesti.
